Stadion Santiago Bernabéu dom je španjolskog velikana Reala iz Madrida.
Stadion se nalazi na Paseo de la Castellanau okrugu Chamartín. Zauzima blok omeđen ulicama: Paseo de la Castellana, Concha Espina, Padre Damian i Rafael Salgado.
Povijest stadiona
Dana 22. lipnja1944 .banka Mercantilje odobrila je kredit predsjedniku Reala Bernabeu Rafaelu Salgadu za kupnju zemljišta u susjedstvu starog stadiona Chamartin, a 5. rujna su za izgradnju izabrani arhitekti Manuel Muñoz Monasterio i Luis Alemany Soler. Izgradnja je trajala od 27. listopada 1944. do sredine prosinca1947. Službeno je otvoren 14. prosinca1947. pod imenom Nuevo Estadio Chamartín, po uzoru na stariji stadion Chamartín koji je bio dobrano uništen nakon završetka Španjolskog građanskog rata. Real je utakmicu otvaranja odigrao sportugalskim Belenensesomi pobjedio rezultatom 3:1, a prvi pogodak postigao je Sabino Barinaga. Stadion je na početku imao kapacitet od 75.145 gledatelja, od čega je 27.645 (7125 natkrivenih) bilo sjedećih mjesta, 47.500 stojećih mjesta.
Pedesete godine 20. stoljeća
Prva velika obnova stadiona dogodila se1954., kada je19. lipnja, kapacitet povećan na 125.000 gledatelja. Madridski stadion je bio največi stadion od kluboba koji su nastupali uKupu prvaka. Dana4. siječnja1955.dogodila se možda najveća odluka u povijesti stadiona. Na sastanku Glavne uprave kluba (Compromisarosa) izglasano je da će novi stadion nositi ime najevćeg predsjednika kluba, Santiaga Bernabeua. U svibnju1957.stadion dobiva električno osvjetljenje.
Osamdesete godine 20. stoljeća
Do idućih većih promjena došlo je tek u ranimosamdesetimaza potrebeMundiala 1982.Stadion se morao prilagoditi promjeni vremena, pa su ponovno pozvani arhitekti Luis i Manuel Salinas. Oni su bili sinovi od Luisa, arhitekta koji je i izgradio stadion. Radovi na stadionu su trajali 16 mjeseci, a na njih je utrošeno 704 milijuna peseta, od čega je grad Madrid platio 530 milijuna. Prema novimFIFA-inimpravilima bar dvije trećine sjedala je moralo biti natkriveno. Instaliran je novi krov, kapacitet je smanjen 90.800 gledatelja, obnovljena je fasada, uvedeni električni semafori, obnovljene press-sobe, svlačionice i ostala podrućja. Stadion je na Mundialu ugostio četiri utakmice, tri u grupi te finalnu utakmicu izmeđuItalijeiZapadne Njemačke. Ovakav obnovljeni stadion bio je sretniji Talijanima koji su pobjedili 3:1 i po treći se put okitili naslovom svjetskih prvaka.
Devedesete godine 20. stoljeća
Sredinom osamdesetih,UEFAje predstavila nove sigurnosne mjere radi sigurnosti i nogometnih huligana. Na stadionu su se opet morale događati promjene, tribine su se morale odvojiti prolazima te su se za sve gledatelje morale postaviti sjedalice. Radovi na stadionu su započeli7. veljače1992., a završeni su točno dvije godine i tri mjeseca kasnije. Ukupni troškovi bili su 5 milijardi peseta. Nadograđeno je ukupno 20.200 mjesta koji su imali nakošenost od 87 stupnjeva, čime se osigurao savršen pogled na teren. Na vrhovima stadiona izgrađene su četiri kule sa stubištima radi bržeg i lakšeg pristupa tribinama. Ovom se nadogradnjom visina stadiona povećala sa 22 na 45 metara. To je uzrokovalo probleme tijekom zime jer su se dvije trećine terena nalazile u stalnom hladu, a to je bilo loše za travu. Zbog toga su 20 cm ispod terena uvedene polipropilenske cijevi ukupne dužine 30 km koje su tereb grijale toplom vodom, čuvajući travo ud smrzavanja. Poboljšana je rasvjeta stadiona koji je sada imao kapacitet od 110.000 gledatelja.
Treće tisućljeće
Kada je Florentino Pérez postao predsjednikom kluba on je pokrenu tzv."master-plan". Cilj toga plana bio je povećati udobnost i kvalitetu stadiona. Pérez je uložio 127 milijuna € u pet godina (2001.-2006.) Proširena je istočna strana te uređeni prostori, pogotovo VIP zona. Stadionu je dodan novi audio sustav, novi kafići, grijanje tribina, restorani, panoramski liftovi i pokretne stepenice. Nakon svih ovih radni kapacitet stadiona je iznosio oko 80.000 mjesta, da bi se broj 2011.popeo na današnju brojku. UEFA je na 60. godišnjicu otvorenja14. prosinca2007. stadionu dodjelila 5 zvjezdica i uvrstila ga na popis elitnih stadiona Europe.
Danas je Santiago Bernabeu jedan od najpoznatijih, najljepših i najprestižnijih stadiona svijeta. s Nou Campom, Wembleyem i Old Traffordomsmatra se Hramom nogometa. Tu je smješteno glavno sjedište Reala i klupski muzej sa svim osvojenim nagradama. On je drugi stadion u Španjolskoj po veličini, odmah iza Nou Campa koji ima kapacitet približno 100.000 gledatelja. Na južnoj strani stadiona smješteni su najvatreniji navijači kluba, Ultras sur. Stadion je ugostio 4 finala Kupa/Lige prvaka. Finale 1957 na kojem je Real odnio svoj drugi naslov prvaka Europe te time postao jedan od dva kluba kojima je to pošlo za rukom na svom stadionu (drugi klub je Inter), a ujedno je to i najposjećenija utakmica uopće u Europi. Finale 1969. u kojoje je Milan pobjedio Ajaxa. Finale 1980. u kojem je Nottingham pobjedio HSV-a te finale 2010. u kojem je Inter pobjedioBayerna[6]. Stadion je ugostio i gore već spomenuto finale SP 1982 te finale EURA 1964. u kojem je domaći teren bio sretan Španjolcima koji su u finalu pobjedili SSSR rezultatom 2:1 i po prvi se puta okitili nekim većim naslovom. Stadion u madridskom Metrou ima i svoju liniju pod brojem 10 koja vozi odmah do stadiona te autobusne rute 14, 27, 40, 43, 120, 147 i 150
